Prema nekim autorima u Španjolskoj postoje tri glavne grupe plesova: flamenko, regionalni plesovi i oni plesovi koji pripadaju školi bolera. Neki autori prave razliku izmedu čistog flamenka – flamenko puro koji izvode uglavnom Cigani i stiliziranog flamenka ciji su izvođači uglavnom „bijeli ljudi” – flamenco pajo. Razlika flamenka od španjolskih i andaluzijskih plesova: U čistom flamenku se ne koriste kastanjete. plesna tehnika je, iako regulirana pravilima, ipak postavljena u službu kreiranja plesa, a to je suštinska odlika flamenka. U odnosu na tehniku kojom barata i raznolikosti pokreta, plesač u datom trenutku plesa stvara koreografiju dok se u španjolskim plesovima koreografija vec zna. Također, specifičan kompas je ono sto razlikuje flamenko od drugih plesova.
 
Preduslov razumijevanja i dostizanja vještine plesa flamenka je razumijevanje i savladavanje kompasa. Rad stopala je također jedan od esencijalnih elemenata plesa flamenka. Savladavanje rada stopala zahtjeva visok stupanj, prije svega, koncetracije, preciznosti i brzine. Sastoji se od nekoliko osnovnih koraka na kojim se bazira rad stopala, u koji spadaju punteado, što u doslovnom prijevodu znaci tackati, a on obuhvaća izvođenje sitnih i tihih koraka pomoću kojih se vrši prostorno pomjeranje. Desplante – on obuhvaća jake i glasne udarce koji se upotrebljavaju kao završetak dugih koraka. Zapateados – složeniji rad stopala, on je već igra stopala koja obuhvaća ritmičke kombinacije različitih zvukova, u zavisnosti od toga da li su izvedeni štiklom, prstima ili prednjim dijelom cipele. Kada je složeniji i kada traje duže naziva se eskobilja, ukoliko traje kraće, redoble. Karakteristični elementi plesa u kojima se pored ostalih pokreta koristi i rad stopala su ljamada, siere, markahe, i remate.