Pošalji prijatelju
Slavni talijanski tenor Enrico Caruso se prehladio i nije mogao nastupiti. Direktor kazališta bio je sav izvan sebe, pa je vikao: - Što da uradim? Pa kako ste se mogli prehladiti? - To su posljedice premijere, reče pjevač. - Kakve posljedice?, začudi se direktor. - To je sasvim jednostavno: na pozornici su me zalili valovi oduševljenja, zatim sam pao u vihor obožavateljki i došao sav ugrijan kući, gdje me polio hladan tuš kritike. Tko da se ne prehladi u takvim uvjetima?
Za premijeru svoje drame George Bernard Show je razaslao veći broj besplatnih ulaznica počasnim gostima. Pored ostalih poslao je i svom političkom protivniku Churchillu dvije ulaznice priloživši pismo ovakvog sadržaja: - Poštovani gospodine! Šaljem vam dvije ulaznice. Jedna za vas, a druga za bilo kojeg vašeg prijatelja - ako ga imate! Churchill mu je odgovorio: - Poštovani gospodine! Vraćam vam poslate ulaznice i srdačno zahvaljujem. Na premijeru, nažalost ne mogu doći, a doći ću na reprizu - ako je bude!
Na zabavi kod jedne otmjene pariške dame pristupi uobraženi plemić Alexandru Dumasu i bezobrazno ga upita: - Oprostite, gospodine Dumas, da li je istina da je vaš otac mulat? - Istina. - Dakle, vaš je djed bio crnac. - Da. - I što je bio vaš pradjed? - Majmun. Plemić se počne grohotom smijati, ali mu Dumas ozbiljno uzvrati: - Da, da kao što vidite, moje porijeklo se završava tamo gdje vaše počinje.
Kada su se jednom zgodom sreli Albert Einstein i Charlie Chaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Einstein je rekao Chaplinu: - Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumje. A ja sam pak slavan zato što nitko ne razumije ono što govorim.
Dramatičar i prozni pisac Luigi Pirrandelo došao je odvjetniku da mu sastavi tužbu za razvod braka. - Kakvi su vaši razlozi?, upita ga odvjetnik. - Oženjen sam!, uzvrati Pirrandelo
U društvu sa starim prijateljem poljski pijanist (i kasnije prvi predsjednik Republike) Ignacy Jan Paderewski evocirao je svoja sjećanja. U jednom trenu Paderewski je podrugljivo rekao: - Petnaest godina mi je treblo da se uvjerim kako nemam dara za glazbu. - A što si onda uradio?, pitao ga je znanac. - Ništa. Bilo je već prekasno, u međuvremenu sam postao slavan.
Kada je kompozitor Puccini bio još mlad, on odnese milanskom izdavaču Riccardiju svoju najnoviju kompoziciju, moleći ga da je objavi. Riccardi uze rukopis, brzo ga pogleda i vrati: - Žao mi je, ali vašu kompoziciju, ne mogu objaviti, mada je dosta dobra. - Kako to? - žalosno upita autor. - Vidite, mladi prijatelju, vašu pjesmu neće pjevati nijedna žena jer počinje riječima: Kad bijah još mlada.
Rossinijev učenik molio je učitelja za dopuštenje da mu odsvira dvije melodije koje je sam komponirao. Nakon što je učenik odsvirao prvu kompoziciju Rossini s osmijehom reče: - Druga mi se više sviđa.
Mladi skladatelj koji je Rossiniju odsvirao svoju novu kompoziciju htio je saznati kako se Rossiniju sviđa njegovo djelo. Rossini reče: - Divno. Silniji ste od Boga. On je stvorio svijet iz kaosa, a vi ste stvorili kaos.
Shaw, koji je bio mršav, i pisac Gilbert Chesterton, koji je bio neobično debeo čovjek, svakom prilikom su izazivali jedan drugoga. Jednog dana reče debeli Chesterton mršavom Shawu: - Kad god čovjek pogleda vas pomislio bi da u ovoj zemlji vlada glad! - A kad čovjek pogleda vas, pomislio bi da ste za to krivi vi! - uzvrati Shaw.
Mladi "neotkriveni" pisac poslao je Shawu svoje novo djelo da izrazi svoje mišljenje. Shaw odgovori: - Vaše djelo sadrži mnogo lijepoga i mnogo novoga. Ali ono što je novo nije lijepo, a što je lijepo nije novo.
Mladi glumac molio je Shawa da mu napiše preporuku i Shaw mu na svoj način izađe u susret: - Najtoplje preporučujem glumca gospodina R. Igra Hamleta, Cezara, Shaylocka, bridž i bilijar. Bilijar igra najbolje.
Shaw nikako nije mogao podnijeti uobraženu aristokraciju. Kada je jednom primi pozivu kojem je pored ostalog pisalo: - Lord C. biće kod kuće u utorak između četiri i šest sati, Shaw ga je vratio dopisavši - George Bernard Shaw također.
Oscar Wilde odluči prisustvovati premijernoj kazališnoj predstavi jednog usputnog poznanika. U njegovoj loži sjedio je i autor drame. Wilde ni poslije prvog ni poslije drugog čina ne izusti ni riječi. Zatim se autor ohrabri i upita ga kako mu se dopada predstava. Wilde zamišljeno reče: - Vani mora da pada strašna kiša. - Zašto? - Jer nitko ne odazi s predstave.
Jedna zagrebačka dama dovela je svoga sina skladatelju Ivanu Zajcu i ponosno mu reče: - Majstore, moj sin ima veliki dar za glazbu. Osim toga ima frizuru kao Beethoven. Molim vas, poslušajte kako svira na klaviru! Zajc pogleda mladića i zamoli ga da za klavirom pokaže što zna. Kada mladić završi ushićena majka upita skladatelja što da uradi sa sinom. Zajc ravnodušno odgovori: - Dajte ga ošišati! |