Istanbul je danas središte zabave u Turskoj i tamo se u bilo koje vrijeme može pronaći zabava za svaki ukus. Danas je u Istanbulu aktivno desetak vrhunskih plesačica, ali mnoštvo je noćnih i orijentalnih klubova koji su turistički orijentirani i koji nude izvedbe slabije poznatih izvođača.
Glazbenici su većinom Romi, a glazba je gotovo identična onoj u Egiptu i uključuje violinu, kanun, darbuk, čembalo, dehollo, klavijature, lutnju i klarinet. U starim se turskim filmovima prikazuju trbušne plesačice kako plešu uz glazbu izvođenu na instrumentima karakterističnima za Zapad, kao što su bubnjevi, bas gitara i saksofon.
Faraonski ples je plesni stil koji se izvodio u vrijeme egipatskih faraona. Većina plesača ovaj termin povezuje sa novovjekim vjerovanjima o staroegipatskoj kulturi, koja uglavnom nisu znanstveno potvrđena. Obično se izvodi uz new age glazbu, a izvodi ga jedan plesač ili ansambl. Plesači su odjeveni u kostime inspirirane slikama otkrivenima na zidovima grobnica.
Svi smo već čuli da, želimo li postići dobar izgled, moramo vježbati. I to je točno, želimo li ojačati mišićno tkivo. Ali, želimo li izgledati bolje izvana, pomoći će nam nekoliko trikova za njegu kože.
Što je potrebno da biste postali uspješna trbušna plesačica? Strast, navike, trud, stav... Održavajte kontakt očima s ljudima oko sebe. Kad gledate nečiji nastup ne budite zavidni zbog njihova uspjeha.
Kostimi turskog stila otvoreni i prozirni, puno otkrivaju - izrazito su erotični, dok su kostimi egipatskog stila tradicionalnijeg izgleda. Novčići na odjeći su nekad bili statusni simbol trbušne plesačice - što ih je imala više, to je plesačica bila cjenjenija.
Salomin ples sa sedam velova je nerijetko prva asocijacija prilikom spomena orijentalnog plesa. Mnogi bi se kleli da su u Bibliji čitali poznatu priču o kralju Herodu, zabavi i Herodovoj pokćerki koja je svojim plesom sedam velova toliko opčinila kralja da joj je obećao ispuniti bilo koju želju.
Raqs sharqi (raqs u značenju ples, a sharqi istok) naziv je vrste plesa za koju se vjeruje da je potekla iz Egipta, a izvodi se diljem Bliskog istoka. Najpoznatije štovatelje i izvođače ovoga plesa (Tahia Karioka, Samia Gamal i Naima Akif) vežemo uz egipatske filmove nastale pedesetih godina 20. stoljeća.
Narodni ples koji je bio preteča orijentalnog plesa u arapskom se jeziku naziva raqs baladi - raks baladi (raks u značenju ples, a baladi narodni, iz naroda). Prije prodora Europljana ples je bio poznat samo kao raks (naziv potječe iz izraza za radovanje), ali je nakon okupacije postalo nužno definirati razlike između domaćeg i stranog plesa.
U sve intenzivnijoj kulturnoj razmjeni Istoka i Zapada, zahvaljujući nezaustavljivoj globalizaciji, i trbušni ples nalazi sve brojnije poklonike u zapadnom svijetu. Na to ponajviše ukazuju plesne škole koje sve više uvode tečajeve trbušnog plesa, a interes za njih je velik.