U posljednjih deset godina u Turskoj se značajno smanjio broj trbušnih plesačica koje plešu uz živu glazbu. Najveći razlog tome ekonomske je prirode. Naime, plesačica bez pratećeg orkestra stoji puno manje novca. Plesačice su tako počele plesati uz svoju omiljenu glazbu s CDa.

Glazbenici su većinom Romi, a glazba je gotovo identična onoj u Egiptu i uključuje violinu, kanun, darbuk, čembalo, dehollo, klavijature, lutnju i klarinet. U starim se turskim filmovima prikazuju trbušne plesačice kako plešu uz glazbu izvođenu na instrumentima karakterističnima za Zapad, kao što su bubnjevi, bas gitara i saksofon.

Moderna je orijentalna glazba u Turskoj rijetka pojava. Razlog je tome činjenica da za ovu vrstu glazbe još nije stvoreno tržište. Financijski je prihvatljivije 'skidati' i presnimavati glazbu s interneta, nego skladati novu glazbu. U posljednje se tri ili četiri godine javilo zanimanje za darbuk glazbu pa se snima više albuma s naglaskom na samom ritmu, ali na tu je glazbu gotovo nemoguće plesati jer se uglavnom sastoji od improviziranih darbuk solaža.

Nisu svi glazbenici dovoljno vješti za izvođenje glazbe za trbušni ples. Većina ih je samo pratnja pjevačima ili fasilima (nešto kao komorna glazba izvođena na istočnjačkim instrumentima). Takvi glazbenici ponekad prate i plesačice, ali to su u većini slučajeva manje kvalitetne izvedbe.