Naziv faraonski ples odnosi se na plesni stil koji se izvodio u vrijeme egipatskih faraona. Većina plesača ovaj termin povezuje sa novovjekim vjerovanjima o staroegipatskoj kulturi, koja uglavnom nisu znanstveno potvrđena. Drugim riječima, većina je ovakvih izvedbi proizvod 20. i 21. stoljeća, koji se razvio iz pokreta orijentalne umjetnosti i književnosti 19. stoljeća i ranih dana pokreta modernoga plesa. Faraonski se ples obično izvodi uz new age glazbu, a izvodi ga jedan plesač ili ansambl. Plesači su odjeveni u kostime inspirirane slikama otkrivenima na zidovima grobnica. Mnogi ovakvi plesovi uključuju položaje poput onoga u kojemu su dlanovi ruku ispruženi i paralelni sa podom, a nerijetko se na njima balansiraju svijeće. Ovakvi položaji nisu potvrđeni povijesnim istraživanjima, no kako zapadnjačka publika pod utjecajem prvih plesača modernoga plesa očekuje ovakve poze u faraonskom plesu, izvođači ih često uključuju u svoje priredbe.

Ovaj je položaj zapravo kliše. Plesači ga koriste jer je jednostavan, no to ne znači da jamči kvalitetnu i zapanjujuću izvedbu. Iz ovoga razloga plesači(ce) poput Delilah Flynn i Laurel Victorije Gray svoj stil faraonskog plesanja temelje na vlastitim istraživanjima umjetničkih formi staroga Egipta. Oni su pokušali projicirati vrste pokreta kakve su prikazane na drevnim slikama i time su pružili zanimljive interpretacije mogućih staroegipatskih plesnih formi.

Neke su plesačice odjevene u jednostavne kostime koji uključuju bijelu haljinu, periku u stilu Kleopatre i zlatnu vrpcu oko čela. Druge nose prekrasne nabrane haljine, uz raskošan nakit i remenje. Bogatstvo slika pronađenih na zidovima grobnica neiscrpan je izvor ideja za stvaranje kostima. Ideje naviru i listanjem knjiga koje se bave poviješću i umjetnošću staroga Egipta.