Sportski ples je natjecateljska aktivnost koja spaja umjetnost i sport, a njime se složenim plesnim strukturama jedinstveno izražavaju emocije koje izaziva određena vrsta glazbe. Sportski ples je jedan od rijetkih sportova u kojima se muškarci i žene ravnopravno natječu jedni protiv drugih istovremeno na istom mjestu. Sportski ples je kondicijski vrlo zahtjevan.

Natjecanja se u sportskom plesu održavaju u dvije osnovne kategorije:
-standardnim plesovima - engleski valcer, tango, bečki valcer, slowfox i quickstep
-latinoameričkim plesovima - samba, cha cha cha, rumba, paso doble i jive.
Treća kategorija 10 plesova je kombinacija pet standardnih i pet latinoameričkih plesova.

Natjecanja se organiziraju otprilike na slijedeći način: u svakoj kategoriji sustavom eliminacije ukupno prijavljen broj parova (može biti i više od 50) svede na 6 - 7 parova koji istovremeno plešu u finalu. Suci u izrazito kratkom vremenu (pojedini ples traje dvije minute, osim bečkog valcera i jivea koji traju minutu i pol) trebaju ocijeniti parove po principu rang-liste (najbolji, drugoplasirani, trećeplasirani, četvrtoplasirani, itd). Slučajnom promatraču nenaviknutom na istovremeno praćenje većeg broja parova na relativno malom prostoru to se može učiniti kao nemoguća misija, no oko suca je izvježbano da skenira parove u kratkim dionicama. Na koncu, sudaca ima više - najmanje pet (mora ih biti neparan broj).

U sportskom plesu postoje strogo određene plesne figure i tehnika izvođenja (opisane u prihvaćenoj literaturi, npr. The Ballroom Technique by The Imperial Society). Jedna plesna figura se sastoji od više plesnih elemenata, koje pak čine određeni pokreti i kretnje. Ukoliko se plesni par ne pridržava propisane tehnike, može biti kažnjen niskim ocjenama, ili čak diskvalificiran. Također postoje i pravila za plesnu odjeću i plesne cipele, a ona ovise o dobnoj i kvalitativnoj kategoriji plesača te vrsti plesa (različito za standardne plesove u odnosu na latinoameričke plesove).