U važne obredne plesove stare Kine pripadali su i plesovi vezani uz posmrtni obred. Običaj da se priređuju predstave prije pogreba održao se do najnovijih vremena. Nekoć je u tim prigodama žalobne plesove izvodio zbor rodbine pokojnika postavljen nasuprot ostalim prisutnima. Ples je bio vrlo dramatičan, sa skokovima očaja i ritmiziranim krikovima. U početku je bila dužnost obitelji preminuloga plesati do potpune iscrpljenosti, ali se poslije taj obredni ples ublažio i prestalo se zahtijevati da se živi satiru zbog mrtvih.

Prisna povezanost zoomorfnoga s mitologijom, magijom, simbolikom i kultom postojala je u mnogim kulturama i civilizacijama. Iz starih kineskih tekstova o zoomorfnim plesovima ponekad je teško razaznati dali je riječ o plesovima samih životinja ili pak o ljudskom plesu koji oponaša životinju, o plesu mitskog bića sa zoomorfnim oznakama ili stvorenja preobražena u životinju. Većina plesova s motivima životinja pripada imitativnim plesovima, a sastoje se od plesnog oblikovanja životinji svojstvenih i karakterističnih pokreta. U staroj Kini, kao uostalom u starom Egiptu, bilo je i takvih plesova kojima plesač nije interpretirao samo hod, držanje ili let, nego pravi ples te životinje kako ga je promatrao u prirodi.

U knjizi Shi Jing zapisana je pjesma planinskoga plemena Cheng. Tu su pjesmu pjevali mladići i djevojke u proljeće prigodom zajedničkog kupanja u rijeci, nestašno se šaleći i međusobno zavodeći. Još i danas postoji običaj u nekih urođeničkih plemena po svijetu, pa i u brdovitim predjelima Kine i Indokine, da se u proljeće sastaje mladež oba spola iz više okolnih sela te improvizira ljubavne pjesme na tradicionalan način, izmjenjuje darove, zajednički se kupa i pleše. Ples obiluje snažnim toptajima nogu, što je oblik prastaroga magijskog prodrmavanja prirode i pospješenja plodnosti zemlje i žena, s treperavim pokretima ruku, kojima oponašaju krila zlatnoga fazana. Vjerovalo se da plesno toptanje potresa zemlju poput groma, koji navodno izazivaju spomenute ptice, a da je treperenje krila istovjetno s treperenjem žene u trenutku začeća. Proljetna svetkovina seoske mladeži završavala je spolnim sjedinjenjem parova.

Već u vrijeme dinastije Zhou plesovi su svrstani u ratničke i mirnodopske. Rekviziti ratničkih plesova bili su štit, koplje, ratna sjekira, mač i zastava, a mirnodopskih lepeza, frula, pero ili peruška, mahalo od strune ili volovskog repa, koje je poslije u nekim slučajevima zamijenjeno bičem. Glazbalima su se služili izvođači obaju plesova. Plesovi s oružjem sadržavali su mnoge motive fantastičnih legendi o čudovištima i nemanima kojima je obilovala stara Kina. Kao plesači s oružjem spominju se i demoni suše te bezglave sablasti.