Još u brončano doba, za vrijeme cvata minojske kulture, prodrla su na grčko tlo indoeuropska plemena. Te sposobne i darovite etničke skupine razvile su svoju kulturu koja je nazvana mikenskom, po glavnom gradu Mikeni, tada važnijem od Atene. Mikensko je doba, poput minojskoga obilovalo legendama i pričama, koje su nadahnjivale brojne umjetnike. U Homerovoj Odiseji su opjevani plesovi koje je Odisej vidio na dvoru feačkog kralja Alkinoja, kojem su bile omiljene 'gozbe uz liru i ples'. Odisej se divio neobičnoj vještini feačkih mladića, njihovom složnom a ipak individualnom kretanju uz svirku lire i snažno udaranje nogom u tlo. Opjevan je i ples s loptom kraljevne Nauzikaje i njezine pratnje. Ples uz pjesmu predvodi sama kraljevna nakon što je sa svojom družinom oprala rublje na vodi, za braću koja za svaki ples žele imati čistu odjeću. Osim vizualnog uživanja u plesu često bi i sami gosti zaplesali.

Iz mikenskog razdoblja potječu prvi podaci o plesnoj maniji u Grčkoj, koja je u različitim oblicima i povodima zahvaćala i ljude klasične grčke. Plesna manija izbijala je obično u vrijeme ratova, epidemija, prirodnih nepogoda i sličnih neprilika, kada nagomilana tegoba i strah u čovjeku ruše psihofizičke prepreke te navode na nekontrolirani grčevit ples.

U klasičnoj Grčkoj umjetnička tjelesna kultura bila je temelj odgoja i obrazovanja svakog slobodnog čovjeka. O estetskom odgoju govori nam i nastojanje Grka da tjelovježbu približe plesu te da svestranim i skladnim vježbama razvijaju tijelo. Gimnastičke su se vježbe izvodile u ritmičkom skladu, većinom uz pratnju glazbe. Velika se važnost pridavala zdravstvenoj i higijenskoj strani plesa. Upravo s tog stajališta je kod pitagorejaca ples bio osobito cijenjen, pa su ga čak i liječnici preporučivali za zdravlje. Ipak, najveća je vrijednost plesa ostala u djelokrugu duhovnog te je ples zauzeo dostojno mjesto među ostalim umjetnostima s kojima je bio prisno povezan. Toj međusobnoj povezanosti i uzajamnom nadahnuću različitih umjetnosti zahvaljuju grčka remek-djela svoju neprolaznu svježinu i ljepotu.