Uvid u originalne oblike plesa u Izraelaca i u specifičnosti njihova izvođenja pružaju biblijski tekstovi. Ono što je rečeno u Bibliji dočarava ozračje i duh u kojem se ples odvijao, pa se stječe dojam da su Hebreji u starom vijeku često i rado plesali, da su svi iznimni događaji u životu pojedinaca i zajednice bili praćeni plesom zahvalnosti Bogu. Biblija prvi put spominje ples u vezi s jednim događajem na izlasku Hebreja iz egipatskog ropstva. Rastopili su sav zlatni nakit koji su imali te su od njega izlili zlatno tele kojem su se klanjali te plesali oko njega. Mojsijev gnjev nije bio izazvan plesom nego poganskim idolom oko kojeg se vodilo kolo. Iako je zlatno tele po svoj prilici bilo načinjeno prema uzoru na egipatskog svetog bika Apisa, ples je imao židovsko obilježje, što se vidi i po tome da su izvođači plešući pjevali. Ples oko zlatnog teleta, što se smatralo velikim grijehom, jedini je primjer za inače vrlo raširen ples s motivima životinja.

Ranim hebrejskim prorocima stanje ekstaze nije bilo strano. Oni su u tom zanosu izricali svoja proročanstva. U većini kultova, tamo gdje dolazi do ushićenog zanosa, to stanje izaziva ples ili uz frenetične zvukove bubnja ili uz hipnotičke melodije drugih instrumenata. Iz prethistorijskog doba, kao i iz različitih povijesnih razdoblja, postoje svjedočanstva o tome kako sugestivne pojave plesne opsjednutosti djeluju privlačno na gledatelje.