Ni jedan opis se ne može usporediti s onim u Pjesmi nad pjesmama koji govori o plesu mlade pred ushićenim mladoženjom i sudionicima u svadbenoj svečanosti. Iz opisa proizlazi da je djevojka plesala gola. Golotinja se smatrala oblikom magije koja brani od zla. U više zemalja je običaj da goli plesači ili plesačice tjeraju demone suše.

Iz mikenskog razdoblja potječu prvi podaci o plesnoj maniji u Grčkoj, koja je u različitim oblicima i povodima zahvaćala i ljude klasične grčke. Plesna manija izbijala je obično u vrijeme ratova, epidemija, prirodnih nepogoda i sličnih neprilika, kada nagomilana tegoba i strah u čovjeku ruše psihofizičke prepreke te navode na nekontrolirani grčevit ples.

Otok Kreta, po svom geografskom položaju, dugo je predstavljao vezi između Azije, Afrike i Europe. Minojska kultura cvala je od trećega do sredine drugog milenija. Minojski Krećani bili su inteligentan narod s neobično razvijenim smislom za umjetnost i s osobitom nadarenošću za ples. Rani Grci su priznavali Kretu kolijevkom helenskoga plesa.

S budizmom pristigla su iz Kine nova glazbala i plesovi. Domaći i uvezeni bubnjevi te kineske činele bili su pratnja većine budističkih ceremonija. Spektakularan je bio ples koji je izvodio svečano odjeven plesač na bubnju promjera pola metra s batom za udaranje na svakoj nogi.

Još i danas postoji običaj u nekih urođeničkih plemena po svijetu, pa i u brdovitim predjelima Kine i Indokine, da se u proljeće sastaje mladež oba spola iz više okolnih sela te improvizira ljubavne pjesme na tradicionalan način, izmjenjuje darove, zajednički se kupa i pleše.

U kulturnoj se povijesti Koreja često navodi kao posrednica između azijskoga kopna i japanskog otočja i spominje kao most preko kojeg su u Japan prelazila dostignuća starih azijskih civilizacija. Tako se lako gubi iz vida da je ta zemlja već tri tisućljeća prije Krista oblikovala vlastitu državu, pa stoga nužno posjeduje i vlastitu kulturnu tradiciju.