Ni jedna se svečanost Hebreja nije mogla mjeriti s onom što se održavala 15. dana mjeseca Aba (srpanj-kolovoz). Tada su kćeri Jeruzalema odlazile u vinograde, odjevene u svečanu bjelinu, plešući pred momcima i pozivajući ih da podignu oči i gledaju koju će izabrati. U svadbenim običajima starih Hebreja obredni su plesovi zauzimali važno mjesto. Neki su plesovi posve osebujni, ali su većine prepoznatljivi elementi prastarih vjerovanja i praznovjerja raširenih u svijetu. Brojni su primjeri propisanih plesova, kojima su neprosvijećene ljudske zajednice namjeravale tjerati i plašiti zle duhove prigodom inicijacije ili pri stupanju u brak, kao i u drugim zgodama. U svatovskim povorkama i ceremonijama često su sudjelovala dva plesača s mačevima, obično prijatelji mladoženje. Zveket oružja, odnosno buka i mahanje sabljama spada u vrlo stara sredstva magije za obranu od zla. U više slučajeva oružana je pratnja znala imati i posve realno opravdanje te je služila kao mjera sigurnosti od napada ili pokušaja otmice mlade. Vrhunac svečanosti je nevjestin ples koji ona izvodi u predvečerje vjenčanog dana pred zaručnikom i uzvanicima. U tom ljupkom i smionom plesu ona vitla i maše mačem. Po novijem tumačenju nevjesta na taj način izražava svoju spremnost da se obrani od tuđe nasrtljivosti.

Mnoštvo primjera u povijesti plesa svjedoči o nadnaravnoj moći koju su arhaični narodi i stare kulture pripisivali djevičanskoj plesačici. Vjerojatno je i hebrejska nevjesta posjedovala tu moć da se svojim plesom s oružjem sama branila od zlih utjecaja. Ni jedan opis se ne može usporediti s onim u Pjesmi nad pjesmama koji govori o plesu mlade pred ushićenim mladoženjom i sudionicima u svadbenoj svečanosti. Podrobni opis tijela mlade i hvalospjev njezinoj ljepoti i čitavom sakralno-erotskom plesu, a iz opisa proizlazi da je djevojka plesala gola. I golotinja se smatrala oblikom magije koja brani od zla. U više zemalja je običaj da goli plesači ili plesačice tjeraju demone suše ili da izvode molitveni ples za kišu.