Otok Kreta, po svom geografskom položaju, dugo je predstavljao vezi između Azije, Afrike i Europe. Minojska kultura, nazvana prema legandarnom kretskom kralju Minosu, cvala je od trećega do sredine drugog milenija. Minojski Krećani bili su inteligentan narod s neobično razvijenim smislom za umjetnost i s osobitom nadarenošću za ples. Rani Grci su priznavali Kretu kolijevkom helenskoga plesa. Od Homera pa sve do Ateneja starogrčka književnost spominje Krećane kao plesače. Prema predaji Krećani su, po božjem nadahnuću, bili čak izumitelji plesa. Vjerovalo se da je najstariji ples uopće bio onaj kretskih Kureta, legendarnih pratilaca titanke Reje, glavne božice Krete, Velike Majke Zemlje i božice plodnosti. Ples Kureta bio je bučan divlji ples sa skokovima uz lupanje oružjem i snažne krikove. Prema legendi sama je božica Reja potakla Kurete na taj ples kako bi njihovo zloglušno mahnito gibanje prigušilo plač njezina sinčića Zeusa i tako ga spasilo od oca Krona, koji ga je tražio da ga proguta.

Većina kretskih plesova zahtijevala je veliku vještinu, a ona se stjecala dugogodišnjim vježbanjem. Prema tome već su na Kreti položeni temelji one čuvene tjelesne kulture Helena, koja čini dio njihove vječne slave. Kada je riječ o ritmičko-zvučnoj pratnji kretskih plesova, ona se prije svega sastojala od topota plesnih koraka, udaranja dlanom o dlan, o štapove ili metalne predmete, a služili su se i brojnim glazbalima.