U 4. stoljeću prodro je u Koreju budizam. Žene, priklonjene šamanizmu i budizmu, također su sudjelovale u mnogim obredima, primjerice u budističkoj svetkovini 'sedam zviježđa', u kojoj su šamanke, odjevene u redovničko ruho i s činelama u rukama, izvodile 'ples silazećeg boga'.

S budizmom pristigla su iz Kine nova glazbala i plesovi. Domaći i uvezeni bubnjevi te kineske činele bili su pratnja većine budističkih ceremonija. Spektakularan je bio ples koji je izvodio svečano odjeven plesač na bubnju promjera pola metra s batom za udaranje na svakoj nogi. Plesanje na tom instrumentu, uz udaranje ritma nogama, zahtijevalo je izvanrednu vještinu. Tehnički još virtuozniji bio je ples u kojem je plesač, nagnuvši tijelo unatrag, udarao ritam u sve bržem tempu.

Korejski dvor osnovao je velebno društvo budističkih obreda, pa su se tako u proljeće održavale svečanosti s plesom laterna, a zimi svečanosti s drugim ceremonijalnim plesovima. Svake treće godine priređena je 'svetkovina stotinu sjedala' na kojoj se okupljao velik broj budističkih redovnika i glazbenika. Dvorske plesove izvodile su skupine podijeljene obično na glavne i sporedne plesače i plesačice, a predvodio ih je muški ili ženski plesač. Članovi muških skupina često su se birali iz redova cvjetnih dječaka, dok su ženske skupine sačinjavale dvorske plesačice zvane kisaeng. Te čuvene skupine profesionalnih plesačica bile su posebna atrakcija dvorova kraljevina Silla, Koryo i Peakche i sve dok su postojale ostale su pod zaštitom krune. Plesačice se nisu birale samo po izvanrednoj ljepoti i ljupkosti nego i prema duhovnim sposobnostima. Djevojke kisaeng već su od djetinstva učile ples, glazbu i pjevanje, uz široku opću naobrazbu. Pripadale su najobrazovanijim ženama Istoka te se družile sa znanstvenicima i umjetnicima pa i s vladarima svoje zemlje.

Dvorski su se plesni prikazi odvijali prema utvrđenu redosljedu i ceremonijalu. Prikaz je obično počinjao predigrom, u kojoj bi jedna osoba pjesmom ispričala kratki sadržaj. Za vrijeme predigre plesači su stajali u pozadini. Kada bi se pripovjedač povukao, istupio bi prvi plesač i otpjevao pjesmu prateći je estetskim pokretima. Tek nakon toga započinjao bi ples, koji je ponekad bio pravo remek-djelo. Prikaz je završavao ponovnim nastupom prvoga plesača.