Riječ rumba označava vrstu glazbe i plesa s Kariba, a odnosi se na više srodnih plesova, kao što su són, danzon, guagira, naningo i sl. Točno se značenje razlikuje od otoka do otoka.

Dva su izvora od kojih potječu ovi plesovi: jedan je španjolski, a drugi afrički. Iako se ples većinom razvio na Kubi, slične su razvojne karakteristike prisutne i na nekim drugim karipskim otocima i općenito u Južnoj Americi.

Rumba se razvila u 16. stoljeću, s dolaskom crnih robova iz Afrike. Prvobitni oblik rumbe zapravo je vrsta erotske pantomime, vrlo brz ples sa prenaglašenim pokretima bokova, agresivnim, ali istovremeno senzualnim stavom muškarca i obrambenim stavom žene. Glazba se svira u staccato ritmu i prati izražajne pokrete plesača. Prateći instrumenti su maracas, clave, marimbola i bubnjevi.

U vrijeme Drugog svjetskog rata són je bio omiljen među Kubancima iz srednjeg sloja. Són je prilagođena sporija i profinjenija verzija izvorne rumbe. Još je sporiji danzon, ples kubanskih viših slojeva. Danzon se pleše malim koracima, dok žena lagano miče bokovima svijajući i ispravljajući koljena.

Američka je rumba jedna verzija sóna. Lew Quinn i Joan Sawyer prvi su 1913. predstavili rumbu američkom društvu. Deset godina kasnije Emil Coleman doveo je u New York svirače rumbe i par plesača. Godine 1925. Benito Collada je u Greenwich Villageu otvorio Club El Chico, no uvidio je da stanovnici New Yorka ne razumiju samu bit rumbe.

Pravo je zanimanje za latino glazbu započelo oko 1929. godine. Kasnih je dvadesetih godina 20. stoljeća Xavier Cugat osnovao orkestar koji se specijalizirao za latinoameričku glazbu. U Los Angelesu je otvorio klub Coconut Grove, a pojavio se i u ranim zvučnim filmovima (npr. In Gay Madrid). Tridesetih godina 20. stoljeća svirao je u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku.

Dolazak latinoameričkih plesova u Europu može se uvelike zahvaliti entuzijazmu i interpretativnoj sposobnosti Monsieur Pierrea, vodećeg londonskog učitelja plesa. On je tijekom tridesetih godina 20. stoljeća sa svojom partnericom Doris Lavelle popularizirao latinoameričke plesove u Londonu. Pierre i Doris Lavelle uveli su pravu kubansku rumbu, koja je kao službena verzija priznata godine 1955.

Rumba je duša latinoameričke glazbe i plesa. Fascinantni ritmovi i pokreti tijela čine je jednim od najpopularnijih plesova.