Fokstrot je nastao u ljeto 1914. godine, a stvorio ga je glumac Harry Fox. Pravim imenom Arthur Carringford, Fox je rođen 1882. u Pomoni u Kaliforniji, a umjetničko ime Fox uzeo je od svojega djeda.

Već kao petnaestogodišnjak Fox je bio prisiljen početi se brinuti sam o sebi. Kako bi zaradio novac, pridružio se na turneji jednom putujućem cirkusu, a jedno je vrijeme profesionalno igrao bejzbol. Jednom se glazbenom izdavaču svidio njegov glas te ga je zaposlio kao pjevača u vodviljima u San Franciscu. Godine 1904. pojavio se u komediji 'Mr. Frisky of Frisco' u kazalištu Belvedere. Nakon velikog potresa i požara u San Franciscu 1906. godine, Harry Fox seli u New York.

Početkom 1914. Fox se pojavio u brojnim vodviljima u New Yorku. U travnju je svoj talent udružio s Yansci Dolly iz poznatih 'Dolly Sisters' u jednom Hammersteinovu komadu. U isto je vrijeme Newyorško kazalište, jedno od najvećih na svijetu, prenamijenjeno u kinodvoranu. Uprava kazališta odlučila je između filmova kao jedan oblik zabave ponuditi vodvilj, a baš su Harry Fox i njegove 'Američke ljepotice' dobili priliku izvoditi svoje plesne točke. Krov je toga kazališta tada prenamijenjen u Jardin de Danse, plesni klub u kojem su 'Dolly Sisters' svake večeri vodile plesnu reviju. Tamo su se održavala i plesna natjecanja, a novine su ubrzo predstavile Foxa kao buduću zvijezdu. Upravo je tamo, na krovu Newyorškog kazališta, u Jardin de Danseu, nastao fokstrot. Harry Fox je, kao dio svog nastupa, izvodio kaskajuće korake uz ragtime glazbu, a taj su ples ljudi nazivali 'Fox's trot'.

Fokstrot je ubrzo postao jedan od najuzbudljivijih i najoriginalnijih plesova. Plesna je elita počela vježbati neobične pokrete, a stil je zapečaćen zahvaljujući Amerikancu G. K. Andersonu i Josephine Bradley, koji su plešući fokstrot pobijedili na brojnim plesnim natjecanjima.

Kao rezultat velike popularnosti dvoranskih plesova, javila se potreba za razvijanjem plesa koji bi mogao naglasiti spori sinkopirani četveročetvrtinski ritam, a bio bi ples 'na mjestu'. Takav je ples omogućio velikom broju ljudi izlaske na mjesta u kojima su mogli uživati u glazbi iz pozadine i u kojima su izvrsni orkestri eksperimentirali i usavršavali nove zvukove i ritmove. Ples 'na mjestu' danas nosi naziv 'društveni ples', što mnogo govori o njegovoj svrsi, ali i ograničenjima.

Kombinacija brzih i sporih koraka dopušta veću fleksibilnost u plesanju, a pruža i veće zadovoljstvo od puke izmjene jednog ili dva jednolična koraka, što je bio prijašnji način plesa. Fokstrot je pun raznolikosti i zasigurno je jedan od najtežih plesova. Najpoznatije su varijacije ovoga plesa peabody, quickstep i Roseland foxtrot, a čak su i plesovi poput lindyja i hustlea djelomično potekli iz fokstrota.