Mambo je ples koji potječe s Kube, kamo su ga donijeli doseljenici s Haitija. Na Haitiju riječ mambo označava vudu svećenicu čija je zadaća savjetovanje seljaka, iscjeljivanje, egzorcizam, proroštvo, duhovno savjetovanje i organiziranje društvenih događaja. No, na Haitiju ne postoji ples tog naziva.

Fuzija svinga i kubanske glazbe proizvela je novi uzbudljivi ples fascinantnog ritma. Mambo se tako razvio u trenutku kada su se zbližili kubanski i američki džez. Predstavio ga je Perez Prado 1943. u noćnom klubu La Tropicana u Havani. Nakon njega brojni su drugi glazbenici razvili svoje stilove (Tito Rodriguez, Pupi Campo, Tito Puente, Machito, Xavier Cugat).

Mambo se izvorno svirao slično kao rumba. Bila je to rumba s pauzom ili naglaskom na drugoj i četvrtoj dobi u četveročetvrtinskom taktu. Kubanci ili svirači bez mnogo prakse napravili bi stanku na bilo kojoj dobi u taktu.

U Sjedinjenim Državama mambo se prvi put pojavio u newyorškoj Park Plaza Ballroom, poznatom okupljalištu plesača iz Harlema. Godine 1947. počeo se izvoditi na popularnim mjestima kao što su Palladium, The China Doll, Havana Madrid i Birdland.

Kako je originalna verzija plesa morala biti prilagođena zbog prezahtjevnih akrobatskih pokreta, takav je prilagođeni mambo predstavljen publici u plesnim studijima, hotelima i klubovima u New Yorku i Miamiju. U ovom je obliku mambo ubrzo postao vrlo popularan, a plesače su često nazivali 'mambonicks'. Iako većina ljudi i danas mambo poima kao prilično brz ples, to je u osnovi prilično spor i precizan ples u kojem nema previše kretanja.

Mambo ludilo nije trajalo dugo, i danas mambo plešu uglavnom samo napredniji plesači. Učitelji plesa slažu se oko tvrdnje da je mambo jedan od najtežih plesova. Jedna je od najvećih zasluga ovog plesa njegov doprinos u razvoju plesa cha-cha.

Danas mambo ponovno uživa veliku popularnost, i to zahvaljujući filmovima koji su tematizirali ovaj ples, ali i ljudima poput Eddieja Torresa, newyorškog učitelja plesa i obožavatelja mamba. Torres je karijeru gradio kao plesač, instruktor i koreograf, a s vremenom je postao poznat pod nadimkom 'Mambo King of Latin Dance'. Torres je bio odlučan u namjeri da plesačima predstavi stil mamba koji se plesao u noćnim klubovima, a za koji je on vjerovao da je autentičan. Devedesetih je godina 20. stoljeća taj stil postao poznat kao salsa. 'Ovo je odlično vrijeme za latinoameričke plesove', kaže Torres. 'Mambo je popularan kao što je bio pedesetih godina 20. stoljeća. To je ples u kojem ima mnogo različitih utjecaja, od afričkih i kubanskih plesova, džeza, hip-hopa, čak i baleta. Nikad vam neće ponestati koraka.'

Neke od poznatijih mambo pjesama su 'Mambo Italiano', 'Papa Loves Mambo', 'Mambo #5', 'I Saw Mommy Do The Mambo', 'They Were Doin' The Mambo'. 'Dance City' Hernandeza i Mambo Kings Orchestra jedan je od najboljih albuma ove vrste, veliko glazbeno djelo koje priziva u sjećanje slavne dane Tita Puentea i Tita Rodrigueza.