Interface je četvrta koreografija Snježane Abramović Milković, velika ansambl predstava za 8 plesača. I ovaj puta, gledatelj je pozvan da uđe u visoko teatralizirani, stilski pročišćen plesni jezik, koji pored intelektualnog angažmana nudi i vrhunsku virtuoznost jedne od najpriznatijih plesnih kompanija u regiji.

Predstava za polazišnu točku istraživanja uzima odnos virtualnog i realnog u našem iskustvu suvremenosti. Činjenica je da je granica našeg iskustva virtualnog i realnog sve poroznija, a iskustvo realnosti vrlo lako može postati ultimativnom iluzijom. Interface preuzima svjetove kompjuterskih igara, njihov grafizam i funkcije, baveći se načinom na koji iskustvo virtualnog afirmira nove potencijale razmišljanja o našim identitetima: poželjnim, fetišističkim, lažnim; mnoštvu identiteta kojima smo naseljeni. Ako slijedimo misao Gillesa Deleuzea, virtualno ne treba suprotstavljati realnom, već aktualnom, dok je realno suprotstavljeno mogućem. U tom smislu Interface propituje što iskustvo virtualnog donosi plesu, prvenstveno senzornom, perceptivnom kazališnom činu.

Koreografkinja organizira plesni materijal kao niz naoko nepovezanih susreta, koincidencija i interakcija u beskonačnoj struji prolaza. No, te interakcije, slučajno ili ne, formiraju događaje u našim životima. Dramaturgija komada počiva na ideji da percepcija svakodnevnog biva virtualziranom u našem unutrašnjem iskustvu, potrebi da stvaramo male narative ne bi li pobjegli od kaotičnosti i svakodnevice. Plesni materijal kreiran je preuzimanjem i stilizacijom načina kretanja likova iz kompjuterskih igara. Na taj način plesači oblikuju nove tjelesne identitete, iako u konačnici ne slijede razvoj tih likova.

Koncept i koreografija: Snježana Abramović Milković
Izvedba: Zrinka Lukčec, Sara Barbieri, Darija Doždor, Petra Chelfi, Aleksandra Mišić,
Martina Nevistić, Ognjen Vučinić, Elvis Hodžić
Dramaturgija: Saša Božić
Asistent koreografa: Ognjen Vučinić
Glazba: Višeslav Laboš
Scenografija: Iva Matija Bitanga
Kostimografija: Emina Tataragić
Dizajn svjetla: Aleksandar Čavlek
Premijera: 14. rujna 2010. u ZeKaeM-u, dvorana Istra, 20:00 h

Zagrebački plesni ansambl (ZPA) renomirani je ansambl suvremenog plesa, koji je od svog osnutka do danas ostao beskompromisan u promišljanju vlastitog umjetničkog izričaja. Stvorio je veliki broj plesača i plesnih stručnjaka koji danas uspješno djeluju u zemlji i inozemstvu.

ZPA ima zavidan kontinuitet rada, a nastupao je na svim važnijim festivalima u zemlji kao što su Muzički biennale; Dani hrvatske glazbe; Dubrovačke ljetne igre; Međunarodni dječji festival, Šibenik; Tjedan suvremenog plesa; Splitsko ljeto, Zadarsko ljeto; Osječko ljeto kulture; Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat; Zlatni lav,Umag. Surađuje i gostuje u svim velikim kazališnim kućama u zemlji (Zagrebačko kazalište mladih, HNK u Osijeku, HNK Split; INK u Puli, HNK "Ivan pl. Zajc" Rijeka...). U inozemstvu gostuje na renomiranim festivalima i u kazališnim kućama u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Rusiji, Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Portugalu, Litvi, Španjolskoj, BiH, Srbiji, Poljskoj, Meksiku, Egiptu, Koreji i Izraelu.

Konstantno profesionalno educirajući svoje plesače, ansambl kroz suradnju sa renomiranim domaćim, te priznatim stranim koreografima i pedagozima (Kilina Cremona, Francuska; Norio Yoshida, Francuska; Martin Sonderkamp, Nizozemska; Juan Carlos Garcia, Španjolska; Bebeto Cidra, Brazil; Emilio Gutierrez, Španjolska; Alexey Taran, Venecuela; Francesco Scavetta, Italija; Alexis Eupierre, Španjolska; Martine Pisani, Francuska, Sahar Azimi, 2010) podiže razinu svojih produkcija uključujući ih u širi europski sustav. Za poseban doprinos razvoju hrvatskog kazališta Zagrebački plesni ansambl nagrađen je Nagradama hrvatskog glumišta u kategoriji najbolje koreografije i najbolje plesačice 2004, te najboljeg plesača i scenografije 2006, te najbolje produkcije za godinu 2009.

Recentni projekti plod su koprodukcija sa uglednim kazališnim i plesnim centrima poput Zagrebačkog kazališta mladih, ljubljanskog Cankarjevog doma i En-Knap-a. Ansambl je i pokretač Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, jedinog ljetnog plesnog festivala u Hrvatskoj. Najnoviji projekti ZPA odražavaju želju ansambla za uključivanjem u procese razmjene vještina i znanja kroz partnerske odnose sa beskompromisnim umjetnicima iz europskog kulturnog konteksta.

Iznimna reputacija ansambla počiva na originalnim radovima, koji se ponajprije ističu performativnom snagom izvođača i jedinstvenom spremnošću da se odgovori na izazove različitih autorskih poetika, Uz inzistiranje na suradnji s priznatim umjetnicima iz različitih domena likovne, kazališne i modne umjetnosti, za rad ZPA značajno je otvaranje prostora novom načinu razmišljanja o plesu, prostora za istraživanje, koji uz produkcije stavlja naglasak na proces istraživanja i edukaciju izvođača.

Produkcije: TANGO je tužna misao koja se pleše (koreograf: Ksenija Zec, 1995.), Prepoznavanje krajolika (koreograf: J. C. Garcia, 1996.), multimedijalni projekt Snovi drugih ljudi (grupa autora, 1998.); Lovci čežnje (koreograf: Bebeto Cidra, 1999.), Krava Licario sveta Oppiano (autor: Alexey Taran, 2000.); 2tri4 u koprodukciji s Bad. Co. (grupa autora; 2001), Žurba duše (E. Gutierrez, 2001.); M.U.R. (K. Zec, 2002.), Meni ti to nije baš (I.Omerzo; 2003.); Nešto, možda, sasvim osobno (S. Abramović 2003.)., 5 do 12 (grupa autora, 2003.), Isto (koreograf: Ksenija Zec, 2004. ), Priče bez niti (koreograf: Aleksis Eupierre 2005. ), Pasijans (koreograf: Iztok Kovač, 2006. ), Ogoljeno (koreograf: S. Abramović-Milković, 2007. ), Blink ( koreograf: Martine Pisani, 2008. ) UTF-8 ( koreograf: Sahar Azimi, 2009. )

Projekt je financijski podržan od strane Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Tvoje ime:

Komentar:

Unesite kod sa slike gore (pazite na mala i velika slova). Ukoliko ne možete pročitati kod, kliknite na sliku za novi kod.