Unatoč činjenici da postoje mnoge teorije o značenju riječi flamenko (flamenco), većina ih nema dovoljno dokaza koji bi ih potvrdili. Prema jednoj općeprihvaćenoj verziji, riječ flamenko dolazi iz španjolskog jezika, a bio je to naziv flamanskih vojnika na španjolsko-belgijskim teritorijima. Ti su vojnici bili glasoviti po svojem samopouzdanju, stilu i hvalisavom ponosu, osobine koje zrcale cigansku osobnost. Zapravo, u romskom žargonu u Španjolskoj, pojam «flamenco» postao je istoznačan pojmu «gitano» (Rom ili Cigan).

Povijest

U razdoblju između 800. i 900. godine n.e. uslijedilo je masovno iseljavanje iz indijske pokrajine Punjabi. Vjeruje se da su ti ljudi bili članovi parije, tzv. Nedodirljivi, pripadnici najniže skupine indijskog kastinskog sustava koja je okupljala trgovce i obučavatelje životinja, akrobate, plesače, glazbenike, gatače iz dlana i izrađivače predmeta od metala. Ove su nomadske skupine, poznatije kao Romi i/ili Cigani, krenule u dva osnovna migracijska smjera, od kojih je značajniji onaj u smjeru zapada preko Azije i Europe, uključujući Španjolsku. Prvi sačuvani trag o španjolskim Romima «Beticos» datira iz 1447. godine u Barceloni.

Drugi je migracijski smjer vodio preko sjeverne Afrike (uključujući Egipat), sve do Andaluzije u južnoj Španjolskoj, preko Gibraltarske stijene. Ovu je struju, poznatiju kao Cale (crni), bilo mnogo teže pratiti zbog njihove izrazite sličnosti s domaćim stanovništvom u izgledu i načinu života. Južna Španjolska je, ne zaboravimo, 800 godina bila dijelom Islamskog carstva.

Sjeverni su «Beticosi» imigrirali u tolerantniji muslimanski dio Andaluzije, no čak i danas Romi inzistiraju na razlikama između «Beticosa» i «Calea», a brak se između tih dviju grupa izbjegava.

Za vrijeme inkvizicje konkvistadora tolerancija prema Romima završila je zatvaranjem Roma s područja čitave Španjolske u romske getoe. Iako okrutni i nepravedni, upravo su to progonstvo i izolacija pomogli u očuvanju čistoće romske glazbe. Tek je Proglas o Blagosti kralja Charlesa III iz 1782. vratio jedan dio slobode španjolskim Romima i tome dopustio da njihova glazba i ples postanu dostupni stanovništvu Španjolske. Ovime je uslijedilo razdoblje istraživanja i razvitka ove umjetničke forme, koje traje i danas.

Flamenko ples

Iako flamenko ples nije istražen tako detaljno kao glazba, zabilježeno je da su tijekom Feničkog carstva u gradu Cadizu hindu plesačice bile unajmljivane kao zabavljačice na svečanostima. Neki su dijelovi takvih svečanosti kasnije uključeni u lokalne povorke i vjerske priredbe.

Velika sličnost s indijskim plesom očita je u plesnim oblicima kao što su Katak, Niani Puri, Kathakal i Bharatanatyam. Elementi poput dubokog naklona, položaja iskrenutog stopala, oštri kutevi ruku i tijela, iskrenutih prstiju, brzih okreta i udaraljki na zglobovima nogu, prisutni su u flamenko plesu.

Već spomenuta Zambra povremeno se izvodila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ali je njezina uloga u razvoju flamenka mala. Ovaj je ples, izvođen u dvočetvrtinskoj mjeri, spajao elemente andaluzijskog narodnog plesa s arapskim elementima, kao što su čembalo, tamburin i neobični kostimi. No, između ovog plesa i nastupa komercijalnih romskih bendova koje Amaya u svojem spotu «Gypsy Fire» naziva Zambrom, mala je sličnost. Zapravo, osim udaraljki na zglobovima, gotovo da i nema sličnosti između flamenka i plesa sa Bliskog istoka. Čak se i pokreti bokovima karakteristični za flamenko pripisuju afričkom utjecaju i indijskom plesu. Ono što nedostaje flamenku, a sastavni je dio orijentalnog plesa, izvijanje je torza, titranje zdjelice i okretanje bokovima. Mekana, tekuća, ženstvena priroda plesa sa Bliskog istoka u potpunoj je suprotnosti sa snažnom, muževnom, drskom i temperamentnom osobnošću flamenka.