Većina krajeva Indokine i Indonezije posjeduje prekrasne i dojmljive plesove. Sve te kulture imaju mnogo zajedničkoga, što se odražava i u plesu.

Za nemirnu povijest Burme važan je bio rat u kojem je ona pobijedila Tajland u 18. stoljeću. Ishod te borbe bio je neposredan povod njezine pojave na sceni plesa. Burma je, prije osvajanja Tajlanda poznavala Indiju i Kinu kao najviše prijeteće velesile, a nakon pobjede nad Tajlandom dobila je i dublji uvid u jedinstvenu kulturu tih moćnih država, osobito u indijsku. Burmi se dakle osvajanjem Tajlanda dogodilo isto što i dva stoljeća prije Tajlandu, kada je prilikom osvajanja Kambodže pao pod indijski utjecaj, i na temelju golema kulturnog blaga Indije uz primjesu nekih elemenata kineske baštine izgradio svoju kulturu. Burma je u 18. stoljeću putem Tajlanda upoznala i visoku umjetnost pokreta. Nadahnuta tom umjetnošću, proširila je i produbila vlastito kultno izražavanje, i stvorila vlastitu plesnu dramu. Burmanske plesačice su preuzele mnoge elemente indijskih plesnih pokreta i stilova. Osobito su se rado služile mudrama, iako nikada nisu postigle profinjenost, izražajnost i složenost toga "govora ruku" indijskih klasičnih plesačica.

Burma ipak nije formalno i sadržajno iznevjerila domaću tradiciju. Burmansko se kultno izražavanje i dalje temeljilo na vlastitim duboko uvriježenim obredima, čiji se elementi naziru još i danas. Sakralne plesove su izvodile žene. One su plešući padale u trans, te su u stanju zanosa zazivale trideset i sedam nata, predbudističkih bogova Burme. Kasnije su izvođenje sakralnog plesa preuzeli muškarci te ga izvodili na profesionalnoj razini, no tehnika se i dalje izvodila na temelju plesnih pokreta koje su izvodile opsjednute žene.

Burmanci su narod vedre naravi, a ples im je omiljena umjetnost, za koju pokazuju mnogo smisla i nadarenosti, a omiljeni su im plesovi komičnog sadržaja i pantomimskog značaja. Njihove pučke veselice obiluju humorističnim prikazima. Vješti su u brojnim plesovima s motivima životinja, kao i u veselim sezonskim plesovima s aluzijama na značaj svakog godišnjeg doba. Burmanci posjeduju i ozbiljne i duboke plesne obredne drame i religiozne plesne igrokaze, čije su teme većinom uzete iz Buddhina života.