Indija je bila od početka, i ostala je do danas, zemlja oštro izraženih suprotnosti. Počevši od krajolika i podneblja pa do rasa, jezika i kulturne mnogoslojnosti svojih žitelja, što od divljaštva seže do suptilnih tvorevina duha, taj golemi potkontinent pokazuje kontraste kao rijetko koje područje svijeta. Upravo zbog tih razlika i raznolikosti Indija je od pamtivjeka bila prava riznica plesnog blaga. I kao što mnoge početne poticaje drugih grana klasične umjetnosti Indije nalazimo u pučkoj umjetnosti, tako se i njezina istančana klasična plesna umjetnost uvelike razvila iz elemenata pučkih plesova. Iz plesnog blaga urođeničkih plemena prodiralo je mnogo praiskonskih elemenata u narodne plesove, a isto je tako mnogo tradicijom uvriježenoga iz narodnih plesova preraslo u visoko stiliziran umjetnički ples. Događalo se, međutim da je te oplemenjene plesne oblike u pojednostavnjenu obliku opet preuzeo narod, pa su plesni oblici i plesni sadržaji u beskrajnim međustupnjevima i prijelazima bili u stalnom kružnom kretanju. Stoga neke zajedničke plesne značajke susrećemo na svim razinama i u različitim epohama indijske kulture.

U narodu su se do danas održali običaji vezani uz najstarije predodžbe o nadnaravnom značenju plesa, osobito onoga koji se izvodi u transu i ekstazi. U mnogim su krajevima Indije obilježje arhaičnih magijskih plesova osobito vjerno očuvali "đavolji plesovi". Njima pripadaju plesovi thirai i atam iz Kerale. Izvodi ih jednom godišnje maštoviti kostimirani plesač sa zastrašujućom maskom, naoružan jataganom ili lukom i strijelom. Praćen udaranjem u bubanj plesač počinje laganim kruženjem udova, a postupno prelazi u živo i vatreno poskakivanje prateći ritam. Taj se groteskni prizor odvija u hramu i traje čitavu noć, a promatrači vjeruju da je plesač pod utjecajem božanstva pred kojim pleše.

U nekim krajevima Indije visoko je razvijena umjetnost izrađivanja maski, što kao posebna grana obrta prelazi od oca na sina. Indijske su plesne maske najčešće izrađene tako da plesač može posve slobodno pokretati vrat i zatiljak, jer ti pokreti u njihovu plesu imaju osobitu važnost. Naime, koliko god maska ističe značaj lika koji prikazuje, ona pokriva mimiku lica, pa stoga plesačeve kretnje moraju biti osobito izražajne.

U kultu Velike Majke, božanstva prirode i rađanja, plesovi s magijom plodnosti i seksualnim motivima javljaju se u Indiji i u svetištima i na svetkovinama ratarskih plemena. U mnogim se krajevima za vrijeme sjetve i žetve mladež okuplja na njivama u noćima punog mjeseca. Tada mladići i djevojke plešu čitavu noć, uživajući u tim prigodama veću slobodu. U svako doba godine momci iz Bihara bubnjanjem dozivaju djevojke na ples po mjesečini. Na taj poziv kreću djevojke u parovima prema mjestu gdje se pleše okićene u proljeće cvijećem, a zimi perjem. Njihov se ples sastoji od savršeno skladna njihanja tijela i glave. Po završetku plesa mladež ostaje još dugo na okupu.

Vezani članci:

Bharatanatyam recital u Zagrebačkom plesnom centru

Ciklus indijskog filma u kinu Tuškanac

Junak iz sjene - predstava klasičnog indijskog plesa kathaka  

Ples na otoku Javi

Brahmanska književnost čuva indijsku plesnu tradiciju

Tajlandski plesovi khon i lakhon

Ples na otoku Baliju

Ples u Burmi

Ples u Kambodži

Bogatstvo japanskih plesova

Argentinski tango

Raqs sharqi Trbušni (orijentalni) ples

Flamenco

Flamenco glazba

Mohiniattam u Hrvatskoj

Diskvalifikacija zbog golotinje na karnevalu u Rio de Janeiru