Sredinom 20. stoljeća mnogi su koreografi temeljili svoja djela na dramskoj akciji. Pillar of Fire Antonyja Tudora govori o pobuni i kajanju, a Fancy Free Jeromea Robbinsa o tri mornara u potrazi za zabavom u New Yorku. Britanski je koreograf John Cranko u Njemačkoj stvarao balete za Stuttgart Ballet prema djelima Williama Shakespearea i Aleksandra Puškina.

Danas većina koreografa pokušava prikazati ples nevezan uz priču, kao čistu ekspresiju glazbe ili određenog stila kretanja. Možda najvažnija osoba u stvaranju ove vrste baleta je George Balanchine iz New York City Balleta. Njegova su najznačajnija djela Agon iz 1957. (u kolaboraciji s Igorom Stravinskim) i Vienna Waltzes iz 1977. I Sir Frederic Ashton stvarao je nedramatične balete, kao što su Symphonic Variations (1946) i Monotones (1966). Vrsni učitelji baleta u 20. stoljeću uključuju Dame Ninette de Valois, Dame Marie Rambert i Veru Volkovu.

Suvremeni balet je spoj različitih stilova. Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća neke su baletne skupine, kao što je American Ballet Theatre, počele izvoditi moderni ples.

Slavne su balerine iz sredine 20. stoljeća Melissa Hayden i Nora Kaye iz Sjedinjenih Država, Maja Pliseckaja iz Rusije i Dame Margot Fonteyn iz Velike Britanije. Slavni su plesači Jacques D'Amboise i Edward Villella iz Sjedinjenih Država i Erik Bruhn iz Danske. Poznati su još i Darci Kistler iz Sjedinjenih Država, Irek Mukhamedov iz Rusije i Sylvie Guillem iz Francuske. Tri su velika izvođača školovana u Rusiji nastavila karijere i na Zapadu. Bili su to Mihail Barišnjikov, Natalija Makarova i Rudolf Nurejev.