Roditelji trebaju biti posebno oprezni pri odabiru učitelja baleta za svoju djecu. Loš učitelj nije samo loš učitelj plesa već može, pogrešnim vježbanjem ili nametanjem prezahtjevnih vježbi prerano, dovesti do fizičkih poteškoća. Djevojčice ne bi trebale vježbati kretanje na prstima (sur les pointes) dok im stopala dovoljno ne ojačaju, a to se postiže tek nakon nekoliko godina vježbanja kojim se razvijaju mišići noge i stopala. Zaobilaženje nužnih faza u vježbanju može izazvati ozbiljne i trajne posljedice. Dobar je učitelj svjestan činjenice da se do dobrih rezultata dolazi polagano.

Početkom 20. stoljeća mogućnost učenja baleta izvan Rusije ili Francuske bila je vrlo mala. Ruske su baletne skupine, poput Ballets Russes Sergeja Diagiljeva, putovale zapadnom Europom i Sjedinjenim Američkim Državama, i tako pobudile zanimanje javnosti za balet. Nakon Ruske revolucije 1917. neki su od najboljih ruskih plesača otišli na zapad, gdje su otvorili izvrsne baletne škole. Mnogi su učenici tih škola kasnije osnovali baletne skupine u svojim zemljama, kao i baletne škole koje su školovale nove generacije plesača.

Danas u većini zemalja postoji barem jedna škola baleta ili baletna skupina. Neke su od najpoznatijih škola Ruske škole baletne skupine Kirov u St. Petersburgu, Baletna skupina Boljšoj u Moskvi, School of American Ballet u New Yorku, Royal Ballet School i Rambert School of Ballet u Londonu.

Satovi baleta važni su i za plesače početnike i za profesionalne plesače. Profesionalni plesači obično vježbaju jednom dnevno u studiju, a prije svake predstave uzimaju sat zagrijavanja. Satovi obično započinju vježbama uz barre, drvenu šipku učvršćenu za zid u visini struka. Oslanjanjem na šipku plesači automatski održavaju ravnotežu pa se mogu fokusirati na vježbanje - istezanje i jačanje mišića te zagrijavanje. Početnici ovdje uče i vježbaju teže baletne pokrete. Ove vježbe traju između 20 i 60 minuta. Sve se vježbe ponavljaju više puta kako bi se postigla izdržljivost.

Nakon rada uz šipku plesači vježbaju bez pomagala, najprije u adagiu (polaganim pokretima kojima se razvija ravnoteža i kontrola), a zatim u allegru (brzim koracima kojima se povećava točnost). Trening za muškarce završava energičnim skokovima, a za žene plesanjem na prstima.

Klasična tehnika baleta zasniva se na turnoutu, otvorenom položaju nogu u kukovima. Noge se u kukovima iskrenu što je više moguće prema van, a stopala stoje u ravnini dok se pete dotiču. Savršeni turnout je vrlo težak položaj jer nije prirodan za tijelo, ali napornim se vježbanjem postižu dobri rezultati. Ovaj položaj omogućuje plesaču lakše kretanje. Na ovaj način iskrenuta noga pomaže plesaču pri okretima, stopala su čvrsta baza za odskok, a položaj stvara i lijepu liniju tijela.

Turnout je osnova od koje polazi pet glavnih položaja stopala u baletnom plesanju. Svaki pokret i položaj u baletu počinje i završava s jednim od ovih položaja, a pokreti se mogu varirati na mnogo načina. Jedan od položaja je arabesque, poza na jednoj nozi, dok je druga podignuta i ispružena iza leđa ili savijena u koljenu. Muškarci u ovoj poziciji najčešće stoje ravnih stopala, dok žene u posebnim papučicama plešu na vrhovima prstiju. Vrhovi tih papučica napravljeni su od nekoliko slojeva lijepljene tkanine koja stvara dobru podlogu za stajanje na prstima. Mijenjanjem i varijacijama položaja plesač izražava promjenu raspoloženja. Tako brz i oštar arabesque može upućivati na ljutnju, a arabesque u laganom skoku pokazuje veselje.