Većina je Noverreovih baleta tematizirala starogrčke mitove i drame, ali već početkom 19. stoljeća smanjilo se zanimanje za priče o starim bogovima i herojima. Razdoblje romantizma započelo je kad se interes publike prebacio na priče o stranim zemljama, nestvarnim svjetovima i bijegu od stvarnosti.
Kako bi se izrazile nove ideje, baletna tehnika počela se razvijati u novim smjerovima. Žena je prvi put dobila važniju ulogu od muškarca. Predstavljena kao ideal, žena je plesanjem na prstima odavala dojam anđeoskog bića koje jedva da dotiče zemlju.

Prvi balet u romantizmu, La Sylphide iz 1832., djelo je talijanskog koreografa Filippa Taglionia, koji je balet posvetio svojoj kćeri. Marie Taglioni otplesala je glavnu ulogu vile u kostimu koji je označio novi modni trend među plesačicama. Obučena u prozračnu bijelu suknju koja je sezala ispod koljena, s golim rukama, ramenima i vratom, postala je najvećom zvijezdom pariških pozornica. No, ubrzo ju je zasjenila njezina glavna suparnica Fanny Elssler, Austrijanka koja je u Parizu stekla brojne obožavatelje, a poznata je po izvanrednoj ulozi u baletu La Gypsy iz 1839., kao i po živahim španjolskim plesovima.

Još je jedna talijanska balerina spojila odlike Marie Taglioni i Fanny Elssler u baletu Giselle iz 1841. godine. Bila je to Carlotta Grisi, a Giselle se smatra jednim od istaknutijih baleta ovoga razdoblja.