Balet je plesni oblik koji se izvodi pred kazališnom publikom. Poput ostalih plesova, i balet može ispričati neku priču, dočarati neko raspoloženje ili tek pratiti glazbu, ali plesna vještina baletnog plesača u mnogočemu se razlikuje od tehnike plesanja drugih plesova.

Balet se može izvoditi uz vlastitu glazbu. Originalna je glazba često privilegij velikih baletnih skupina, dok u manjim trupama koreograf obično izabere već postojeću glazbu poput simfonije ili koncerta. Izabrana glazba mora biti plesna, kao što je, na primjer, melodična glazba Franza Schuberta.

Koreografija je u baletu vođena pričom (pri čemu plesači preuzimaju uloge likova u priči), glazbenom kompozicijom ili slikom (pri čemu plesači stvaraju atmosferu koja će asocirati na originalno djelo). Na početku uvježbavanja koreograf često nema jasnu predodžbu o tome kako će balet izgledati na kraju.

U počecima baleta plesači su nosili teške otmjene kostime koji su dopirali do poda. Kako su plesači s vremenom postajali sve spretniji u kretanju pozornicom, dugački su kostimi postali smetnja, ali su i sakrivali sve vještije pokrete. Početkom 18. stoljeća plesačica Marie Camargo je skratila baletnu suknju do iznad gležnjeva i skinula pete sa svojim plesnih papučica.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u pozadini gotovo svih baletnih pozornica visio je zastor na kojemu je bila naslikana scena vezana uz radnju baleta. Na samoj pozornici često su stajale i realistične reprodukcije nekih objekata, ali takva je scenografija obično zauzimala previše mjesta i ograničavala slobodu kretanja.

Poželjne fizičke karakteristike dobrog baletnog plesača svakako su duge ruke i noge, te dug vrat i relativno kratak torzo. Idealno je tijelo savitljivo i vitko, ali snažno. Iako nije moguće promijeniti vlastite tjelesne proporcije, ispravnim vježbanjem moguće je razviti one fizičke karakteristike koje su poželjne kod dobrih baletnih plesača.

Roditelji trebaju biti posebno oprezni pri odabiru učitelja baleta za svoju djecu. Loš učitelj nije samo loš učitelj plesa već može, pogrešnim vježbanjem ili nametanjem prezahtjevnih vježbi prerano, dovesti do fizičkih poteškoća. Zaobilaženje nužnih faza u vježbanju može izazvati ozbiljne i trajne posljedice.

Zahtjevne baletne korake plesač može izvesti tek nakon godina napornog vježbanja. Smatra se da je najbolje doba za početak treniranja između osme i desete godine djetetova života. Ambiciozni bi plesači, ako žele ostvariti profesionalnu karijeru, trebali do dvanaeste godine već vježbati tri do četiri puta tjedno. Većina plesača postanu profesionalci prije svoje 20. godine.

Danas većina koreografa pokušava prikazati ples nevezan uz priču, kao čistu ekspresiju glazbe ili određenog stila kretanja. Možda najvažnija osoba u stvaranju ove vrste baleta je George Balanchine iz New York City Balleta. Njegova su najznačajnija djela Agon iz 1957. (u kolaboraciji s Igorom Stravinskim) i Vienna Waltzes iz 1977.

Katarina de Medici, članica vladajuće obitelji u Firenci, postala je 1547. kraljicom Francuske, gdje je na francuski dvor dovela one vrste zabave koje su bile popularne u Italiji. Sa sobom je iz Italije povela nadarenog glazbenika imenom Balthazar de Beaujoyeulx.